Najpopularnije tehnike evaluacije zadataka u programu Agile

Ako govorimo o Agile-u, onda je bolje ne ograničavati se na korištenje jedne tehnike evaluacije, nego da povremeno promijenimo ili kombiniramo različite pristupe.

U ovom članku razmotrit ćemo najpopularnije metode koje su dokazano učinkovite i čija se temeljna načela uklapaju u sve tehnike procjene u Agile metodologijama.

Nadalje, ukratko (kako ne bi preopteretili ovaj pregled) ćemo analizirati i same tehnike i metode procjene. Detaljan opis tehnika razradit ćemo u zasebnim člancima.

  1. Načela i osobine evaluacije u Agile-u

  2. načelo: velika brzina evaluacije

  • U fleksibilnim metodologijama brzina je ključna – brzi razvoj, brza dostava, povratne informacije u stvarnom vremenu. Tako i metode za procjenu zadataka u Agile-u moraju u prvom redu biti brze. Evaluacija sama po sebi nema nikakvu poslovnu vrijednost pa je stoga u dinamičnom iterativnom procesu logično da se na nju utroši najmanji mogući napor, što je jeftinije i brže moguće. Evaluacija korisničkih priča u Agile-u neće biti nešto nepromjenjivo i na temelju čega će proračun projekta biti fiksiran jednom zauvijek. Važno je dobiti stvarne rezultate objavljivanjem proizvoda ili pokretanjem demo verzije za kupca i, po potrebi, prilagoditi metode evaluacije na temelju njih.
  1. načelo: timski rad

  • Rad u Agile-u je timski rad, pa se tako i većina metoda evaluacije odrađuje grupno. U procesu sudjeluju svi članove tima koji su uključeni u razvoj, prikupljaju se informacije i mišljenja različitih stručnjaka. Ako govorimo o Scrumu, tada će cijeli Scrum tim sudjelovati u evaluaciji backloga.
  • Zajedničke metode evaluacije omogućuju svakom članu tima da se osjeća ugodno prilikom izražavanja svojih mišljenja, iznoseći pretpostavke o složenosti određenog zadatka. Konačna procjena je mišljenje i odgovornost cijelog tima, a pojedini sudionici nemaju potrebu budu preoprezni i premišljaju se previše oko svakog slučaja.
  1. načelo: relativne mjerne jedinice

  • Sljedeća značajka Agile-ovih metoda evaluacije je korištenje relativnih mjernih jedinica. Prilikom upotrebe fleksibilnih metodologija ne mjerimo sve u kunama, dolarima, danima, kilogramima itd. Za evaluaciju se mogu koristiti bilo kakvi markeri, točke, karte s brojevima, boje itd., što daje dobru priliku da izravno i kvalitetno uspoređuju različite zadatke. Istodobno, izbjegavamo pridruživanje i povezivanje s dodatnim apstraktnim vrijednostima, na primjer, danima.
  • Na primjer, ako procjenjujemo zadatak i dobijemo 100.000 dolara u troškovima rada, onda nesvjesno mislimo je li to puno ili malo, a to može utjecati na konačnu procjenu. Štoviše, ako smo zadatak procijenili sa 100 story pointova (bodova, poena, papagaja), ta vrijednost sama po sebi ne govori ništa, ona funkcionira samo u usporedbi s drugim zadatkom, pa u tom slučaju procjena nije iskrivljena.
  1. Metode evaluacije

1.metoda: T-Shirt Sizes (veličine majica)

  • Kao mjerna jedinica u ovoj tehnici koristi se veličina majice: XS, S, M, L, XL. Tim odlučuje o veličini određene korisničke priče u zajedničkoj otvorenoj raspravi. U slučaju da nema konsenzusa moguće je glasovanje. Ako želite, možete se složiti o omjeru „veličine“, na primjer, S je do 2 XS, M je do 2 S i tako dalje.
  • Uobičajeno, prvih nekoliko zadataka evaluira se unaprijed. Zatim se započinje pojavljivati slika o stupnju dekompozicije priča. Kao rezultat, nalazimo najmanji zadatak u odnosu na druge i pridajemo im veličinu XS. Nakon toga, preostali su zadaci evaluirani su po kriteriju koliko su veći od XS-a. Ovisno o tome dodjeljuju im se određene veličine S, M, L ili XL.
  • Također se može dogovoriti da imamo npr. veliku veličinu XXL. Dodjeljivanje ove veličine korisničkoj priči govori nam da zapravo ne možemo evaluirati zadatak i da je za nju potrebna daljnja dekompozicija i/ili usavršavanje.
  • Ova je tehnika vrlo brza i može se koristiti za ocjenu velikog broja korisničkih priča u jednoj sesiji. Pomoću ove tehnike moguće je evaluirati 15-20 priča na sat.
  1. metoda: Planning Poker (poker planiranje)

  • Ovo je jedna od najpopularnijih tehnika evaluacije. Sudionici u procesu koriste posebne brojeve (slične kartama za igru) da bi pomoću njih glasali za ocjenjivanje korisničke priče. Sustav je toliko popularan da ćemo tu tehniku podrobnije promotriti i objasniti u zasebnom članku.
  1. metoda: Bucket System (Sustav „kantica“)

  • Ova tehnika koristi princip sličan planning pokeru – zadaci se evaluiraju i stavljaju u kantice s odgovarajućom veličinom. Također možete koristiti Fibonaccijeve brojeve kako biste označili veličinu. Međutim, te metode imaju temeljnu razliku – u Bucket Systemu nakon inicijalnog skaliranja zadataka, proces zadataka je podijeli se među sudionicima za evaluaciju.
  • Postupak evaluacije je sljedeći:
    • Sve priče koje želite evaluirati ispisuju se na kartice.
    • Na stolu ili ploči, poreda se niz „kantica“ za zadatke različitih veličina.
    • Tim odabire redom 3-5 nasumičnih kartica sa zadacima i ocjenjuje ih tijekom otvorene rasprave tako da ih međusobno uspoređuje i svrstava u red.
    • Zadaci se razvrstavaju u odgovarajuće „kante“ zadajući opću skalu i referentne točke za naknadne procjene.
    • Nadalje, svi preostali zadaci podjednako su razdijeljeni svim sudionicima koji ih samostalno evaluiraju, uzimajući u obzir dobivenu opću skalu.
    • Ako jedan od članova ima poteškoća s ocjenjivanjem neke priče onda ju proslijedi drugome.
  • Ova metoda (za razliku od poker planninga) može se koristiti za brzu evaluaciju vrlo velikog broja zadataka (od 50) i s velikim brojem sudionika.
  1.  metoda: Dot-voting (Glasanje s točkama)

  • Ova metoda uključuje uporabu posebnih „točaka“ koji predstavljaju glasove sudionika/bodove kao ocjene za određeni zadatak. Kao točke možemo iskoristiti: naljepnice, stickere, magneti, točke ili šare nacrtane markerima.
  • Etape postupka evaluacije:
    • Sve ocijenjene korisničke priče ispisuju se na zasebnim karticama i razmještaju se na stolu/ploči.
    • Da bi napravio evaluaciju, svaki sudionik dobiva isti broj „točaka“. Svaki član tima distribuira svoje „točke“ po zadacima kako smatra da je prikladno, uzevši u obzir da što više „točaka“ dobije, to je zadatak teži i zahtijeva više vremena.
    • Nakon što je svaki sudionik odradi svoju evaluaciju i distribuira sve svoje „točke“, izračunava se ukupan broj točaka za svaku korisničku priču. Na kraju procesa svi zadaci su međusobno rangirani po broju „točaka“.
  • Ova metoda je vrlo jednostavna i brza, i bit će učinkovita kada treba napraviti evaluaciju malog broja priča (8 do 10).
  1. metoda: Maximum Size or Less (Odvajanje do maksimalne veličine ili manje)

  • Kao dio ove metode sudionici procesa evaluacije prvo određuju maksimalnu moguću veličinu zadatka u backlogu. Najčešće se kao maksimalna vrijednost odabire 1 ekvivalent punog radnog vremena (1 FTE). U tom slučaju, izvršavanje najvećih zadaća ne bi trebalo trajati više od jednog dana.
  • Nadalje, proces evaluacije izgleda otprilike ovako:
    • Svi sudionici raspravljaju o svakoj priči kako bi odgovorili na pitanje: je li evaluirani zadatak veći od maksimalne vrijednosti ili manji/jednak njemu?
    • Ako je određena priča veća od maksimalne veličine, grupa ga dekomponira u podzadatke i ponavlja postupak evaluacijom sastavnica.
    • Proces se nastavlja sve dok se ne evaluiraju svi zadaci unutar dogovorene veličine – ilitiga dok ne budu jednaki ili manji od onog koji je odabran kao maksimalnu vrijednost.
  • Ova metoda evaluacije također je vrlo jednostavna za upotrebu i uz njenu pomoć tim se može nositi s 15-30 zadataka (ovisno o složenosti i izvedbi dekompozicije).
  1. metoda: Big/Small/Uncertain (Veliki/Mali/Neodređeni)

  • Ova metoda je slična Bucket system tehnici, glavna razlika je u tome što se u ovom slučaju koriste samo 3 „kante“: velike, male i nedefinirane veličine zadatka.
  • Postupak procjene:
    • Sudionici raspravljaju o svim evaluiranim pričama i raspoređuju ih u jednu od tri kategorije Big/Small/Uncertain.
    • Prvo tim provodi grupnu raspravu o prvih nekoliko zadataka (3-5), određujući skalu i smjernice za svaku kategoriju.
    • Nakon toga, slično kao i kod Bucket Systema, preostale priče podijele se među sudionicima i oni ih evaluiraju samostalno, što uvelike ubrzava proces.
  • Ovo je jedna od najbržih tehnika evaluacije. Omogućuje da se ocijeni veliki broj priča (od 50) u jednoj sesiji i istodobno omogućava uključivanje mnogih sudionika u proces.
  1. metoda: Ordering Rule (Formiranje redoslijeda)

  • Ova metoda je u biti igra na poteze kojoj je cilj izgraditi redoslijed svih zadataka koji su u međusobnom odnosu na istoj ljestvici veličine.
  • Postupak procjene:
    • Prvo se sve evaluirane priče ispisuju na kartice.
    • Kartice sa zadacima slažu se nasumično na stol ili ploču s ljestvicom, na granicama koje su označene „male veličine“ i „velike veličine“.
    • Svaki sudionik po redu vuče svoj „potez“ evaluacije. Takav „potez“ uključuje jednu od sljedećih mogućih akcija: premjestiti svaku priču na ljestvici za jedno mjesto (tj. spustiti ili dići ocjenu), raspraviti oko priče s kolegama ili preskočiti svoj „potez“.
    • Kao rezultat „poteza“ od strane sudionika, zadaci se mogu kretati po ploči, a ocjena se njihovim međusobnim radom precizira.
    • Kada svi sudionici odluče propustiti svoj „potez“ proces evaluacije završava. Svi zadaci su distribuirani na ljestvici među oznakama „male veličine“ i „velike veličine“.
  • Ova je metoda vrlo učinkovita za procjenu malog broja zadataka (5-15). Sudionici su uključeni u kolektivni proces s elementom igre i promjenom pozicije određenih korisničkih priča u odnosu na druge, čime se postiže visoka preciznost procjene.