Sustavi Upravljanja Projektima, Temeljeni Na Agile-u

Postoje mnoge metode koje se temelje na principu Agile-a, među kojima su najpopularniji Scrum i Kanban.

SCRUM

Scrum je metodologija upravljanja projektima kojoj je temelj fokus na kontrolu kvalitete radnog procesa. Hirotaka Takeuchi i Ikujiro Nonaka prvi su opisali Scrumov pristup, objasnivši ga kao “rugby pristup” u kojemu je scrum – borba za loptu. Sama metoda je razvojni proces, podijeljen na male iteracije – sprintove, nakon kojih korisnici dobivaju poboljšanu verziju softvera. Sprint je strogo vremenski određen i traje od 2 do 4 tjedna. Rad u okvirima jednog sprinta sastoji se od nekoliko etapa:

  1. Planiranje količine posla za jedan sprint.
  2. Svakodnevni 15-minutni sastanci radi korekcije rada tima i sažetka trenutnih rezultata.
  3. Demonstracija rezultata rada.
  4. Retrospektiva sprinta, gdje se razmatraju uspješni i neuspješni događaji u okviru posljednjeg sprinta.

Scrum se najčešće koristi za upravljanje složenim softverom i razvojem proizvoda koristeći iterativne i inkrementalne metode.

Scrum značajno povećava produktivnost i smanjuje vrijeme do stvaranja koristi u usporedbi s klasičnim „waterfall“ procesima. Scrum procesi omogućuju organizacijama neometano prilagođavanje zahtjevima koji se brzo mijenjaju i stvaranje proizvoda koji odgovara promjenjivim poslovnim ciljevima. Scrum omogućuje:

  • Poboljšanje kvalitete rezultata;
  • Lakšu prilagodbu promjenama;
  • Pružanje točnijih procjena, trošeći manje vremena da se naprave;
  • Bolju kontrolu scenarija projekta i poslovne etape .

Kanban

Kanban je proces osmišljen kako bi timovi mogli učinkovitije surađivati. Prevedeno s japanskog, Kanban znači „billboard, natpis“, a sama metoda je preuzeta i prilagođena od Toyotinog proizvodnog sustava. Bit Kanbana je da razvojni proces bude što transparentniji i ravnomjerno raspoređen među članovima tima. Kanban potiče kontinuiranu suradnju i potiče aktivno, kontinuirano učenje i usavršavanje.

Kanban se temelji na tri principa:

  1. Vizualizacija zadataka: vidljivost svih informacija o projektu pomoći će uočavanju nedostataka, pogrešaka i kikseva.
  2. Kontrola i ograničavanje WIP-a (work in progress – posao koji se obavlja istodobno): to pomaže uravnotežiti pristup temeljen na protočnosti, tako da timovi ne započinju i ne odrađuju previše posla odjednom.
  3. Kontrola rokova za izvršavanje zadatka i optimizacija posla radi uštede vremena.

PREDNOSTI I NEDOSTACI AGILE-a

Svaka metodologija ima prednosti i nedostatke. Razmotrimo pluseve i minuse Agile-a.

Prednosti

  1. Veća fleksibilnost od „Waterfall“ metodologije.

Tradicionalna metodologija slapova jasno diktira korake radnog procesa. S Agile metodologijom, raspored i troškovi su ključne odrednice, a to je područje koje je promjenjivo kako bi se zadovoljili zahtjevi kupaca i potrošača proizvoda.

  1. Manje nedostataka u konačnom proizvodu.

To je rezultat provjere kvalitete koja se provodi u svakoj fazi rada. Kontinuirani proces „razvoja, montaže i testiranja“ također smanjuje broj nedostataka dok traju iterativni ciklusi.

Nedostaci

  1. Neprestano primanje povratnih informacija dovodi do trajnih odgoda rokova završetka projekta.

Zahvaljujući trenutnoj povratnoj informaciji koju nudi Agile, postoji opasnost od dugog rada. Krajnji korisnici koji vide da se ti zahtjevi mogu „lako“ ispuniti (jer oni vide samo rezultat, ali ne i proces) zatražit će dodatne funkcije. Ako voditelj projekta i programeri ne mogu upravljati očekivanjima, krajnji će korisnici i dalje tražiti više dok se cijeli tim ne bude opterećen dodatnim poslom.

  1. Dokumentacija

Zbog fleksibilne prirode Agile-a, dokumentacija bi trebala slijediti brze izmjene uvjeta projekta. U vezi zahtjeva za izmjenu ili funkcija moglo bi se detaljno raspravljati i dogovarati s krajnjim korisnicima, programerima i testerima, ali ako tim nije bio obaviješten, krucijalni dokument poput korisničkog priručnika, dokumenta s arhitekturom ili funkcionalnim zahtjevom, zastarjeti će.

  1. Česti sastanci

Premda Agile preporučuje da se takvi sastanci održavaju svakodnevno kako bi svi bili u toku, održivost takvih praksi utječe na napredak iteracija. Programeri su usredotočeni na ono što rade i odvlačenje na sastanak moglo bi ih odvratiti od stvarnog posla, a to nije nešto što rado prihvaćaju.

IMPLEMENTACIJA AGILE-a

  1. Izbor metode. Postoje razne fleksibilne metodologije koje su osmišljene za specifične uvjete. U prvoj etapi rada s Agile-om treba definirati ciljeve posla, rokove, broja zaposlenika i još mnogo toga te odabrati fleksibilnu metodologiju upravljanja projektima koja će zadovoljiti sve zahtjeve.
  2. Osposobljavanje osoblja. Obuka je neophodna kako bi zaposlenici razumjeli osnovna Agile načela i znali raditi u skladu s njima. U ovoj fazi postoje određene prepreke, koje mogu smanjiti učinkovitost Agile-a. Je li kolektiv spreman na promjene? Odgovaraju li projekti tvrtki za fleksibilne metode? Na ove i na mnoga druga pitanja obično pomažu poslovni treneri koji su se specijalizirali za Agile. Između ostalog, sastavit će se popis treninga i plan, prema kojem će Agile biti implementiran u tvrtki.
  3. Demonstracija Agile-a. Svojevrsni Agile testni poligon, koji se provodi pod nadzorom stručnjaka i pokazuje sve faze rada, objašnjava funkcije uloga, interakcije unutar tima i između timova itd.
  4. Stvaranje tima. Uz zapošljavanje osoblja, građenje tima također uključuje definiranje odgovornosti, raspodjelu zadataka, stvaranje rasporeda sastanaka, itd. Svaka od metoda je osmišljena za određeni broj ljudi u timu.
  5. Odabir alata potrebnih za distribuciju zadataka, evidenciju odgovornosti, analitiku i drugo.
  6. Prvi Agile projekt. Tijekom prvog projekta dešavat će se pogreške, nedosljednosti, kvarovi nekih alata i odabiranje drugih. Svaka metoda zahtijeva neku vrstu prilagodbe osobitostima tvrtke u koju se implementira.